[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U tramvaju prepunom
sumornih lica
netko upita:
Zar jesen je tu?

To plavog neba nema
samo kiša se sprema
to se stari kestenjar
uz vrući ugljen stišće
promatrajući vjetrom
usplahireno lišće.

A šušti ono, šušti
dok kiša ne zapljušti
pa i posljednja lasta
svoja krila je digla
navještajući mudro
da jesen je stigla.

U tramvaju šutke
ostade svatko
no ozareni starac
uzvraća glas:

Jeseni je krotka ćud
vrtlog boja nosi svud
malo puše, pa se sva
zadihana suncu da,

tad i kišnu kap prolije
da se duga s neba smije.

Posted by Robert Zemljić

Nemam šta reći o sebi, osim kako rekoše jedan pjesnik "Sa sudbom se natežem, onako zagrljen, ko dve pijane lude"

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting