[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dok se šuljaš po oštrici strpljenja

ne biraš riječi na rastanku,

niti čekaš vlak da nestane iz odsjaja pogleda.

 

Ispituješ li ti to moju osamu,

a dala sam u zalog razbacane strepnje?

 

Rušiš li još makete naših snova

dok nesanica kao razvratnica boli?

 

No, isklijat će usud na tlu neminovnosti

i uvenut će ova robijaška tuga.

Autor vila

Ova objava ima 14 komentara

  1. Lijepo Vilo!Pomalo tužno ali više ima neke ljutnje nego tuge…
    “Rušiš li još makete naših snova

    dok nesanica kao razvratnica boli?” ocvaj stih mi je poseban!
    Ostavljam ti osmjeh i neka ti je dan ispunjen samo lijepim stvarima!:))

  2. Puno hvala svima na komentarima i lijepim riječima koje opisuju emocije izazvane mojim stihovima. Može li čovjek više poželjeti nego da podijeli bol s nekim tko razumije… velika pusa svima od ♥ile!

Odgovori

Subscribe without commenting