[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Kroz klance duboke,
ispod vitih jela,
tamo gdje stazama ne hodaju ljudi;
skrivam se – al’ zalud; od pogleda njena,
bježim od Amora – a on prijeko sudi.

A on prijeko sudi – razlijeva ljepotu,
a on u mom oku sjenke sreće skriva…
i obnoć,
kad razliježe se iz njedara rika za košutom mladom,
kad mi tijelo drhti od straha
i studi;
on mi bivak grije i njiše me sladom;
spavaj,
spavaj rode.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting