[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

ječi ovim bićem
perom i kroz prste
ko kamen se noć kotrlja
horizontom duša švrlja
pa se smiri kad obidje
snih ljubavi krst’e

kamen cvjetak neprimjetan
nevidljiv je oku svakom
tek poneki čovjek sjetan
nagne se nad ljubav rakom

on osmjehom stidnim bljesne
porumeni taj što stade
kao da mu vječnost krade
pa utonu u svoj cvil

Odgovori

Subscribe without commenting