[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pružam ruke nepoznatom nečem
sam bez igdje ikoga sam stao
biram draži prema putu prečem
sluteći čem lice nisam znao

Tajne sve nadolazeći skriva
stalno ljepše umekšanog sjaja
obzor krade vlastit dok otkriva
krilima što prostire bez kraja

Korak dok propinjem iznad misli
izdaju me, šaptom zvone glasno
i dok druge tražim, već su prišli
koraci što pamte ime strasno

Tko bi znao način više volje
otme mir, na prostu radost reži
još u meni nešto put zna bolje
ne znajući, nađe to što bježi.

Autor Zvonimir

Odgovori

Subscribe without commenting