[Ukupno:2    Prosječno:4.5/5]

U najgluvlje doba

u sobi punoj zidova i ožiljaka

i mirisa jednog susjednog svijeta,

cijeli spektar boja

sa crnobijelih fotografija,

 

ušao sam nekako iznutra

kako se jedino i može doprijeti

do čiste djevojačke melanholije.

 

Mislio sam

da ne postoje djelići mozaika

izvan ruba vremena i prostora

i da od ovog ne umijem više voljeti,

mislio sam

da ću još samo jednom da se prevarim

i nikom ništa.

 

Nisam zaspao te noći,

nisam se ni budio.

Posted by dust

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting