[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Razlozi su se raspali
na čestice zaborava.
Primjetim tek
tvoju sjenu ponekad,
dok tvoje ime spomenem
u nekom od sjećanja.
Volio bih da si srećom
ispisala korake života,
kad već sa mnom
nije bilo moguće.
Nadam se da srce tvoje voli,
jednako kao i moje.
Jednoga dana ćemo se sresti opet,
ti ćeš biti majka,
a ja ću te zagrliti osmijehom,
jer i ja ću biti sretan.
Volio bih da ju upoznaš,
i da budeš i ti sretna zbog mene.
Rastanimo se sada opet,
ovaj put u ovoj pjesmi,
koju ćeš jednoga dana
čitati sretna… 

Posted by Pippo1906

This article has 6 comments

  1. Budući da obično obratim puno pažnje na kraj i smatram ga vrlo bitnim jer zaokružuje pjesmu, daje joj konačan smisao i sjaj, vidim kako je ovaj posebno lijep. )

  2. Sreća i tuga zagrljene kao sestre blizankinje, ruku pod ruku hode, Pippo, zar ne?
    Ljubav im je starija sestra, ona koja im se objema jednako veseli.
    Lijepi pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting