[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jednom bješe čovjek sam,
Ni prijatelja imao nije,
Tuga se u njemu sakrila je,
I nije htio vidjeti da nije sam.

Nato, jedan dan,
Skužio je da nije sam,
Da ljepši mu je bio dan,
Vedar bijaše i nasmijan.

Sreću tu i dalje dijelio,
Zajedno sa drugima se smijao i veselio,
Sreću u srce pustio
I to mu se svidjelo.

Sada korača ulicom u mraku,
Osvjetljava ju sretnom zrakom,
Svojim smiješkom ubija tugu,
I zaboravlja misao o samoći dugu.

Jednom bješe čovjek sam,
Ali danas je novi dan,
Danas je nasmijan,
Danas je sretan.

Ivan Bručić 19.11.2013.

Autor Ivan Bručić

Imam 23. godina i počeo sam pisati početkom 2012. godine nakon svoje zaljubljenosti.

Website: https://www.facebook.com/ivan.brucic.7

Ova objava ima 2 komentara

  1. Sada korača ulicom u mraku,
    Osvjetljava ju sretnom zrakom,
    Svojim smiješkom ubija tugu,
    I zaboravlja misao o samoći dugu.

    Jednom bješe čovjek sam,
    Ali danas je novi dan,
    Danas je nasmijan,
    Danas je sretan.
    lijepo,sa porukom
    pozz

Odgovori

Subscribe without commenting