[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Otvaram željezna vrata –
samo imena leže u zemlji,
gola tjela,
voljena u smjehu života,
sada pokrivena sjećanjima.
Jedan korak –
ulazak u svjetlo duša
i suze u plamenu svjeća plamte
tišim sjajem…
Uvenulo srce već odavno ne vidi
ostatke istine , laži , utjehe…
samo probija tamu
kad poželi biti
dio oduzetog mu svijeta.
Imena,
miluje vas vjetar,
kiša s vas ispire prašinu,
godine vas ljube
sve dok misli ne zgasnu…
Zatvaram te,
željezna samoćo – još me nemaš…
kotači života dovest će me…
i ja ću ući
slobodan od tuge.

Autor ursus-major

Ova objava ima 13 komentara

  1. lijepa pjesma
    kraj mi je poseban
    Zatvaram te,
    željezna samoćo – još me nemaš…
    kotači života dovest će me…
    i ja ću ući
    slobodan od tuge

    puno pozdrava
    SFD

  2. Na kraju puta svi ćemo biti slobodni. Od svega. Sada ipak možemo uživati u lijepim stihovima, a mene su najviše dotakli ovi stihovi:
    “Uvenulo srce već odavno ne vidi
    ostatke istine , laži , utjehe…
    samo probija tamu
    kad poželi biti
    dio oduzetog mu svijeta.” Veliki pozdrav prijatelju.

  3. Zatvaram te,
    željezna samoćo – još me nemaš…

    Ovo su riječi nad kojima bih mogla provesti dobar dio večeri, zamišljena i slobodna.

    Majore, stvarno je dobar osjećaj kada mogu prigrliti ovako snažne riječi 🙂

    Veliki pozdrav !

Odgovori

Subscribe without commenting