[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Sve ovo vrijeme koincidencije,

odisalo je pogledima stranaca,

koji su pomno bilježili svaki impozantan

trenutak.

 

Sati su ipak tvoji,

samo onda kad su sa mnom.

 

I ne znam ko te to nema,

ko te dijeli od sreće,

i na koga si kivan ovih dana.

 

Ja ću vjerovati i znati

i sutra da budem ista

kad se sretnemo u Parizu

ili možda  na Bosforu,

ili u nekom nepoznatom  selu.

 

Bez sumnje je sve nepoznato bez tebe.

 

Kad budemo sjedili za stolićem

prekrivenim kariranim stolnjakom,

sa dva esspresa,

i tvojim omiljenim kolačem,

nemoj mi reći ništa.

Čak ni  ljubav.

 

Samo ćemo disati,

postojati.

 

Neka vjetar mrsi moju kosu,

neka mi se tvoje oči smiju,

neka ptice lete,

neka, neka.

Autor hacumomo

Odgovori

Subscribe without commenting