[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Vidiš li dah vjetra kako tiho šapuće sve tajne koje poznaje i

kako umilno kroji storije nebrojene sa svih strana svijeta..

I ovo sunce što ti kosu miluje i lice bijelo čuvajući te od svake hladnoće.

Vidiš li dodir koji hrli niz noć u snove i miluje dušu umornu..

i te snove koji se tobom poigravaju u slatkom bunilu ..

Sa druge strane svijetla ,sasvim na drugom kraju velikog neba

stoje sjene nijeme i hladne,zaklete u šutnju beskrajnu..

dodira hladnog..dodira nijemog

Jednom..jednom obećanje je dato u bunilu vlastitih ludosti,jednom će riječi

same navrijeti niz usne hladne..i oči nijeme progledat..Jednom sjene se

raspršuju na prvom suncu tog dana,jednom vjetar novu storiju pripovjeda…

Posted by Hyperion

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting