Jednoga dana
Jednoga dana ostat ću sam,
Potpuno sam, gol do kože,
Kao vuk mrijeti ću sam,
I nevjerno zazivati: „O, bože! “
I tad kad me više biti neće
Što će svijet onda reći?
Ništa, ono je tu da se okreće,
Kao preko slova će samo preći.
Jednoga dana sam mrijeti ću,
I tren svijet će još biti tu,
A tren poslije za njega znati neću.
A tad, kad svjetla utihnu,
A žamor, glasovi zgasnu,
Jedino drugi ostaju.
Rodili se sami,tako da sami i odlazimo…Jako lijepa,mada nekako tugom protkana pjesma,ali nadasve istinita.
Pozdrav ti saljem i osmejak.da razveseli to namuceno srce ;))
puno hvala. pozdrav :)