JEDNOG DANA

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

onog jednog dana
jebenog sretnog dana
kad svijeća za žalost
ne bude više postojala,
kad osmijeh samo zavlada,
onog jutra dok zorom
budila se budem 
među tisućama
mojih dragih, samo mojih anđela,
i pjevala meni omiljen sevdah,
tada 
obući ću samo haljinu ispod
koje govoriti će bijele grudi,
njihati se tijelo poput jedra
na nemirnoj vodi,
ljuljati se
prsti opušteno i željno,
onog dana i večeri vinom opijene,
baciti ću iz uspomena prokletsvo
karme 
zapisane u danu trinaestom,
zazvati božice ljeta da osnaže ostatak
koji uspio je preživjeti nedaće zločestih
i onih drugih koji to ipak jesu uz
negiranje prokletog,
ejjjjj, 
ljudi, zvijeri i beštije, 
pohitajte
meni tada u goste, 
poslužiti ću vaša visočanstva
sa svime onim što uspjela nisam
u zbilji 
kad patila sam samo zato jer
rođena sam drugačija, malo drugačija,
ali dovoljno 
da usijane glave nahrle na moje ime
i nadimak….

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting