[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

U vječnosti jednoj
spava jedno vrijeme,
snijuć’ bujnost čula
proljeća mi draga;
kad su usne moje
putovale žeđu,
svim putima tajnim
tvoga tijela naga.

U pupak te smjestih
k’o jezero bistro,
da tvoj odraz pamtim
mjesečevom mjenom;
među grudi moje
spavaš mi k’o tajna,
što učini misao
o požudi nijemom.

Dok se zraka sunca
sa bedara mojih
uspinje na višlje,
žudom tijela moga,
pomislim u sebi
da igra se sa mnom,
zlatom prati trag,
dodir daha tvoga.

Autor sibila

Odgovori

Subscribe without commenting