[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Oženit ću noć koja se skrila u sjeni potoka,
šuštavo lišće pozdravit će moje prisustvo
u tvojim odajama snova.
Bit ćeš moja voda i mjesečina,
ja bit ću tvoj trzaj i izgubljena logika filma.
Otvorit ćemo oči u istom trenu vremena,
zauzdat ćemo boli i obrisati suze,
zbog obljubljene ružičaste laži.
Ali onda će opet svijet šapnuti,
nekoliko nadanja i jedno skriveno sutra,
pa će i tuga se izgubit
u razbijenom valu budnosti;
znat ćemo tada udahnuti istinu,
znat ćemo se opet istinski voljeti…

Autor Pippo1906

Odgovori

Subscribe without commenting