[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Gradom lutam sama,u duši sam odmetnica  a izvana dama…To što sad otkucava ponoć nit će mi pomoć niti odmoć,da u postelju krenem ja,previše me zavodi ova noćna agonija.Nekako mi srce tiše svira,kada vani sve je crno i sve odiše od mira.Nitko ne zna gdje sam dosad bila,ne bih znala ni sama ja da sam još koju kap više popila…Dok tako vučem se gradom i s mislima se borim,smijem se sebi u bradu i pogreškama svojim.Mjesec jedini zna gdje noćima lutaju slomljeni i nevini,gdje nastaju osmjesi lažni i ledeni,on jedini zna gdje lutam ja.Moje tjelo hram je za bol,hram za alkohol.Moja duša više ni mene ne sluša,moje srce ljubav više ne kuša…I gdje su sada svi ti koji su govorili da bi za mene život dali,bi li sada kraj mene ovako istrošene i bolne ostali?Gdje su sada sve te usne koje sam ljubila,gdje su sada sve te osobe koje sam izgubila?Nisam se previše trudila za ničiju sreću, zato sada plakati neću.Svoju životnu priču pričati ću drveću kad se otrovana budem vraćala izvana,kada bude me zagrlila tama.A kada glava na jastuk mi padne,osjetit ću trnce hladne na svim mjestima gdje nekada bile su tvoje usne,pustit ću tada nek suza iz oka prsne…Neka boli znam da će proć,ovo je samo još jedna u nizu bolna noć,samo jedna nemirna ponoć.

Posted by Lady_Midnight

Nešto posebno.

This article has 8 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting