[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Inspirisano poezijom Kristine Lugn

Reći ću ti to danas jer te se nanovo sjetim
Kad mi vjetar što donosi kišu
Zahuči pored prozora u noćima
Bez vedrine platinastog mjeseca
Što budi svaku pomisao
Da je nekad u mome krevetu spavala
Svaka iluzija tvoga tijela

U mojoj glavi od snova izmišljenih
Isprepletnenih pokreta ruku koje
Zaranjanju duboko do srži uspalmtjele
Strasti za dodirom gramzivim do požude
Za onim što je Eros prikovao za grudi
Kao svoje obilježje koje svjedoči da je uvijek
Bio tu u želji da ga se ne miče
Niti da ga se potresa bez uglađenih prstiju tvojih
Svilenih i nježnih kao najfiniji kašmir sa Istoka
Dalekog gdje se ljubav i vino u stihovima sreću
Što razotkrivaju mistične tajne o onima koji bi se
Voljeli a da se za života nisu zasladili tijelima svojim
Pa im se pravi mauzolej vječne uspomene na ono što
Bi smo mogli imati i mi i u Edenskom vrtu
Samo kada bi još jednom tvoje ruke dotakle
Vječnost sa mnom kada mi kucne čas da
Zahvalno predam ono što mi je davno na  rođenju
Udahnuto kroz nozdrve svom Stvoritelju koji me dade tebi
Koju kroz noći tamne gledam kao najsjajniju zvijezdu
Južnoga neba što svijetli kao putokaz do konačnice kraja
Dalekih lutanja za onim što jesi cijeli život moj
Jedna iluzija tijela u mojoj glavi
Od snova izmišljena

Autor Maharaja

Ova objava ima 4 komentara

  1. Pjesma je zrela, lijepa, a dobro je što si me naveo pročitati neke dobre stihove. Pozdrav Maharaja!

    Ti ćeš dobiti hrabro srce.
    I odvažan intelekt.
    I dobru sposobnost rasuđivanja.
    Onaj kome vjeruješ
    ti neće ispustiti ruku.
    Moj bozhični dar tebi je ako padaš
    da se bližnji raduju da te prihvate.

Odgovori

Subscribe without commenting