[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Potrošim osmjehe kroz dan,
dijeleći ih svima što sretnu mi pogled.

Podijelim riječi utjehe
onima kojim su one danas trebale više no meni.

Pokoju glupavu šalu
izgovorim da razbijem tišinu.

Stalno ponavljam da sve je ovo dobro,
da će biti bolje,
da tako je suđeno.

Kasnije, kad niko ne vidi,
svu tu tuđu bol,
tugu,
jad,
pustim niz lice
da oteče
u ponore moga iskupljenja.

Umorna,
skinem lažni osmjeh
ko iznošenu haljinu,
pustim da ode sav sjaj u ionako ugasli očima
i ponovo,
kao i svake noći,
liježem,
bojeći se novog buđenja.

Autor Fallen Angel

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting