[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Pokrit će me noć.

Dopustit neće Zori da

Mi lice dotakne.

Zidovima će hodat sjene

I lica utvara.

Noktima će suhim

Grebati

i moje ime dozivati,

bezdušno,

pohlepno,

ti sitni lihvari duša

Vječni suputnici noći.

 

Zavjese modre

Nek’ svjetlu ne daju ući

Nek tama proždre

Ovu sobu, i tamjan

Opojan prožme,

Tijelo to

Što se predaje jačoj sili

Svjesno

Beskompromisno,

Dok i samo ne nestane

Tek sivi prah postane…

 

Posted by mariposa

This article has 4 comments

  1. Pjesma ostavlja vrlo jak dojam. Mašta može svašta, a za mene poezija i jest jedna pjesnička maštarija, u pjesmama možemo sve ono što u stvarnosti ne bi ni promislili. Pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting