[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

nakon toliko godina
javljas mi se
iz neke kuce
koju ne volis
gdje se krizaju putevi
i male sudbine
tvojih stanara
zamisljam te uvaljanu u bore
u vreci iz koje ne mozes izaci
u kojoj nema dovoljno zraka
ni za tebe same
rado bih iskocila iz svoje koze
prevarila muza
vratila se u kasne osamdesete
i ispravljala greske svoje
ali se plasis trnovitih puteva
i duboke vode
opet mi se javljas
noc poslije
pises mi iz nekog skrivenog kuta
o svojoj tugi
o bolu usamljenog cvrcka
htjela bi u neku drugu dimenziju
u zagrljaj ljubavi u pjesme strasti
zamjenila bi tastinu za proslost bajnu
rado bi podjelila rijeci s nekim
tko zna drzati tajnu
nakon toliko godina javljas mi se
sve si danas ono sto nikad ne bi bila
s gomilom djece u parteru
govoris mi kako si me pronasla
pises mi o strahu ptice slomljenih krila
nakon tolikih godina
pustas rijeci da slobodno lete
puna si razocarenja
tegobe sto godine nose
puna si same sebe
ne volis kosavu
uzima ti posljednje atome sjete
ne znam sto dobijas
ove rijeci sto ti saljem
tjesi li te misao moja
da udjes nepoznata medju pjesme moje
svi smo mi cvijece s proljeca
sto s vremenom mjenja izgled
cauri se kao licinka
blijedi na dodire
odbacuje znamenje
i pomalo vene

Autor plavivitez

Ova objava ima 3 komentara

  1. plavivitez,baš sam se poistovjetio s pjesmom,posebno o kasnim osamdesetim i ispravljanju grešaka. Pjesma ti je nekako…posebna,šta ja znam. ‘javljaš mi se iz neke kuće koju ne voliš’ UF,UH ‘zamjenila bi taštinu za prošlost bajnu’ LP

Odgovori

Subscribe without commenting