[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Svaki ovaj stih nije ništa lijepo,

Svaka ova riječ nije laka misao,

Svaka pjesma je šutnja,

Sve što danima kuha,

Moć suzdržanosti,

Goruća duša.

 

Svaki stih je huja,

Svaka riječ je kuga,

Svaka pjesma bjesomučan krik,

Sve što danima huči,

Sve što nekad bješe zatišje pred buru.

 

Sve ovo je mržnja.

Krotili ste jednu solidnu dušu.

I za sve druge kao ja,

izljevam prema vama nju.

Vama zlobnima, taktičnima, neraspoloženima,

Svima što na tuđi račun poštovanje gradite,

Što hiljade ste sretnih učinili bijesnima i bijednima,

Također i ravnodušnim biljkama sistema,

U kojem bez vas ni vode nema

Zato što nije vaš sat, dan ni tjedan.

 

Mrzim vas iz dna duše,

Ali i volim i gorim od spoznaje

Da nikad neću biti vi i oni

I žalim svačiji život koji ste dotakli,

I slavim što vas napuštam i što se puštam

U dubine misli gdje me niste stisli

I što idem negdje gdje od strop udarati neću

Zbog vašeg prosjeka…

 

Slavim što neće biti ovoga

U meni zlog odjeka

Što me jede i cijedi,

Nego put pod noge i kreni!

 

Kreni gdje ne znaju nesretni,

Nikad u kalup ne stani,

Idi reži, kleči, ječi, cvjetaj, veni,

 ljubi, gubi, dobijaj, misli,

Cilj je jedan, da budemo sretni

I nikad isti.

 

Ne pohlepni i nametljivi,

Ne skromni i pokorni.

Idemo biti mi i slobodni,

Širiti ruke, oslobađati se muke…

 

Idemo biti selice, prosjaci, lutalice,

Idemo biti sve ono što ćemo grliti i sniti,

Bez ljudi sitnih…

Idemo slaviti i piti,

Idemo šiti haljine bez oblika i kroja,

Pravila, mjere i broja! 

 

 

Obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine i svemu što nisam smjela pisati u pismenim radovima.

 

 

Autor asilika

“Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo.” Meša Selimović

Ova objava ima 4 komentara

  1. Ritam je kalup, izađi iz kalupa – iznenadi. Kad te ukalupe nema ti spasa postat ćeš kao ja, čekati vikende i noć da sjebeš slijedeći dan kako ne bi nikoga vidjela niti čula. Čekati slobodu, a slobode nema. Netko glup je rekao: “Slobodan si onoliko koliko si uzmeš slobode.” Glupost, slobodan si onoliko koliko imaš para, ali potpuno si slobodan u Smrti.
    Bye!

    • Ne postoji kalup…upapucen si onoliko koliko dozvolis sebi da budes uokviren.
      Nekom to stima..nekom ne..tamam tako!
      Cekati vikende pa noc pa se izbljuvati na dan…to je gori frame od biti rob sistema..ne osudujem
      Sjetim se M.Selimovica…boj se ovna,boj se govna. Kad cu zivjeti…
      Kao i u prvom komentaru…divna si SI,jak revolt..pravi anarhista!
      Cuvaj noc od budnih

Odgovori

Subscribe without commenting