[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad ću te vidjeti opet? Možda nikada. Možda se ljubav svela na jedan sjaj odbjegle strijele koja je htjela obići kupolu Panteona.
Zar ljubav takva ne može biti kad se rađa ispod svjetla neona?
Privlačna i tiha?
Zar sam proživio sve to, prvi pogled, dodir i slast usana i zaboravio na obećani raj?
Što smo dali jedno drugom: šapate, ugrize i vapaj?

Je pense à toi
Où es-tu, que fais-tu

Tvoje približavanje i nespretni prsti, ruke koje streme u vječni zagrljaj.
Ponekad je bilo tako teško da je svako razdvajanje bio očaj i sudnica.
Poželi me još jednom, nikad ustvari nisi bila moja.

Sad kada se više ništa ne može zbiti
bili smo samo ljubavnici zagrljenih tijela i vlažne kose na plaži svjetlucavih snova.
Da, prošao sam pored tebe, pogledao i produžio i tako zašao u tamu drvoreda koji se u osam svakog jutra otvarao samo za nas.
Miris peciva i pokislo cvijeće na malom balkonu. Ja sam te stvorio i sada bih nekim čudom da smo zajedno i plačemo od sve nakupljene sreće koje su nam čuvali anđeli za ovu večer

Il y a un an, y a un siècle, y a une éternité

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting