Jaz

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U usnuloj, gustoj šumi,
Noć se spušta, crna, gluha.
Stabla sjaj su izgubila,
Zemlja još je posve suha.

Mjesečinom blijedom obasjana,
Zapuštena šumska staza.
Samo tuga njome kroči,
Tuga nastala zbog jaza,

I dvije sjene tajanstvene,
Sjena čovjeka i sjena žene:
Sjene tamnije od tame,
Sjene tiše od tišine same.

Srele se nisu nikada.
One se ne vide ni sada.
Svaka svojom tišinom hoda
Uz rub dubokog, crnog jaza.

Šumska staza obasjana
Trakom blijede mjesečine;
Njome samo tuga kroči,
Sjena čovjeka i sjena žene.

Posted by VlastaMK

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting