[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ne prolazim više ulicom tvojom

Sjetnim stazama pod obroncima sreće

Ne stajem više pod krošnjom jablana

Jer odnesena prošlost vratiti se neće

 

Puteve nove života tražim

Kao cirkuski pajac iskrenu sreću

Da jednu noć nekom budem važan

I skinem joj zvijezdu sjevernjaču

 

Da je pokrijem pogledom dok spava

Dok oči boje kišne noći, predaje snu

Uspavaće je raspjevani čvorci

Usnulim krilima da okite nju

 

A proljeće iza ugla nestrpljivo viri

Čak i ono zavidi na ljepoti njenoj

Tako rivalski posmatra njen lik

I najljepše boje prosu po njenoj haljini svilenoj

 

A ja još nosim kaput skrojen prstima čežnje

Sa tek posijanim mrazom pod šeširom zaborava

I vrijeme po licu naslika putiće za suze

Da zalije jablan pod kojim jedna mladost zauvijek nestala

Odgovori

Subscribe without commenting