[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ja u miru svoj vrt
obrađujem.
Lepršanjem ptičica
i zujanjem pčela
ja se naslađujem.

Ne obazirem se
na brbljanja dokonih ljudi
niti na buku tv-a i drugih
medija.

Za problema oba
rješenje imam:
prve izbjegavam,
a druge isključim
iz električnog kruga.
Tako sređena su
oba.

Ja u miru svoj vrt
obrađujem,
darovima prirode
ja se naslađujem.

I nema veće sreće,
dara i zadovoljstva,
nego kada iz malog,
skromnog i običnog
(što bi rekli neki
“iz ničega”)
stalnim svagadanjim
radom samozatajnim
stvaraš nešto.

Tvoj trud raste i cvjeta
u tišini.

Kloni se buke
medija i ljudi.
Bukom se prikriva
strah

(što je često kod ljudi)
i ispunjavaju
praznine:

praznine
neostvarenosti
nezadovoljstva
bessadržajnosti.

Ja u miru svoj vrt
obrađujem.
Lepršanjem ptičica
i zujanjem pčela
ja se naslađujem.

Autor ArthurValerius

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik.

Ova objava ima 5 komentara

  1. Prekrasna pjesma, poštovani! Evo, nadam se da smijem svojim stihovima komentirati?

    Zastao sam pored grma
    Divlje ruže…

    Gdje u travi žure mravi,
    A djetelina cvjeta…

    Pupoljci se nježni tiho otvaraju…
    Pčelice se s prašnicima druže…

    U jesen će šipaka biti!

    U zimskim večerima,
    Čaja ćemo piti!

  2. vedjak kaže:
    ožujak 14, 2014 u 11:51 poslijepodne

    Prekrasna pjesma, poštovani! Evo, nadam se da smijem svojim stihovima komentirati?

    Zastao sam pored grma
    Divlje ruže…

    Gdje u travi žure mravi,
    A djetelina cvjeta…

    Pupoljci se nježni tiho otvaraju…
    Pčelice se s prašnicima druže…

    U jesen će šipaka biti!

    U zimskim večerima,
    Čaja ćemo piti!

    Arthur Valerius: Izvrsno! Volim seosku idilu gdje sve vrvi od života malih i nevinih stvorenja koja su kriva jedino zato što postoje. Izvrsni stihovi kolega ! Baš sam namjeravao spjevat ciklus pjesmica pomalo u duhu antičkih idila i Vergilijevih Georgika.

    • vedjak kaže:
      ožujak 14, 2014 u 11:51 poslijepodne

      Prekrasna pjesma, poštovani! Evo, nadam se da smijem svojim stihovima komentirati?

      Zastao sam pored grma
      Divlje ruže…

      Gdje u travi žure mravi,
      A djetelina cvjeta…

      Pupoljci se nježni tiho otvaraju…
      Pčelice se s prašnicima druže…

      U jesen će šipaka biti!

      U zimskim večerima,
      Čaja ćemo piti!

      ArthurValerius: Vidim kolega da ste blisli duhom japanskoj klasičnoj i tradicionalnoj poeziji Haikua i tanka- pjesama, prožetima specifičnim doživljajem,koju naročito volim i poštujem! Drago mi je vidjeti i čuti da još uvijek ima ljudi koji u malom i jednostavnom, darovanom nam od prirode, nalaze radost i zadovoljstvo!

  3. Ta mala oaza mira, uz gredicu vlastog cvijeća,zelenilo …mir. Čujem samo zujanje pčela, prelet ptica…ležim zatvorenih očiju.
    A kako nam samo malo treba?!
    pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting