[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Meni više ne trebaju riječi
Pa ni srce koliko ni cigareta nije nužno
Meni valja izmisliti san pa sa njim leći
I strpljiv cvijet da me takne ako spavam ružno

Zar desiće se zaista izmirenje spavača i snova?
Počesljaj se zakiti ružom ne propuštaj priliku
Kad jednak je poljubac brata i lopova
Ja se evo spremam kročiti u sliku

I nema straha dragi to je uzdah samo
Sred pogleda dremljivog bljesak nesvjesti
Zašto navjek mrziti ono što ne znamo
Ponirući u sebe pomisli: koga ćes sresti?

Na bol se navikne kao na uvredu
Taj smiješni iskorak u leptira (neuporediv sa bilo čime)
govori da lažan je onaj kome “sve je u redu”
Duša bez nade – pjesma bez rime

Ali upamati raznježen: moja je mladost nepovrediva
Odsad pa dok se zvijeri u cvjetove ne vrate
Uspomena sklopila je oči –   to ništavilo sniva
Granice zaborava nisu jednom zauvijek date

Zadnji pozdrav šaljem osljepljenom Ocu
Meni više ne trebaju riječi
Tamo gdje mi duša ko suncokret kleči
Hitam sretan svome naoštrenom kocu

Posted by nenad

Nestao.

This article has 5 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting