[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Valovi ,boje blještavih safira

Dodiruju obalu i sa sobom u bezdan  nose

Svu prljavštinu i kamenje koje se nakupilo na nju.

Dok sunce,užarena zvijezda, baca svoje blagodati na njih

Čineći  njihov odlazak još ljepšim.

Tu,tik uz te valove sjedio je sanjar.

Sanjar je bacao svoju glavu u pijesak

Bacao je život.

Htio je otvoriti lubanju,

Da iz nje ispare sve raznobojne cvati

I crno-bijele necvati.

Sanjar je pretrpio brodolom života.

Valovi tuge i nesreće

Su ga svrgnuli sa palube .

A on je samo ponio kovčeg prošlosti

Sakriven u njemu.

Oh,kako je sanjar bio samo umoran.

Udarali su ga bičevima ljubavi

I od nje se umorio,tako

Da mu je na ranama pisala razočaranost.

Sanjar se umorio  od

Maštanja

O nalaženju boljeg  ostrva života.

Dok se  sunce  skrivalo pod more

Sanjara  su pokrili plaštovi  tuge

Koji su pomalo svijetlucali nadom.

I tako je sanjar opet odustao

Od otvaranje kovčega,

Ostavljanja ga na obali

I  mogućnosti da ga valovi sudbine odnesu.

Zašutio je misli svoje

I gledao u zvijezde,crnoga plašta.

 

 

Autor Plavi sanjar

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting