[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Život je moj putujuči cirkus,

a ja klaun što po žici hoda.

Moja je kuća šator obični

i moja sudbina ceasta beskrajna,

a moji dani svi fobični.

Zbog providnosti neke,

gledam tajne zemlje daleke.

Moje su noge navikle na drum,

Rukama mašem kao krilima.

Oči mi promatraju karajeve južne,

dok bičem tjeram prošlosti ružne.

U mojoj je duši tišina  atlantika,

a moje skrovište planinski klanac.

Ptice selice moje su prijateljice

i vjetar divlji moj je znanac.

Ja sam ovdje samo u prolazu,

ne idi za mnom kao što ideš za snom.

Moje je mjesto na kraj svijeta,

pod grimiznim nebom moj je dom.

Ja samo prolazim ovim poljima,

ne traži od mene da ostanem.

Idi u susret danima boljima,

ne želim u tami ovog svijeta da ostanem.

Ja sam ovdje samo u prolazu,

idem tamo daleko od zlih očiju.

Moja je duša tamo gdje se pšenica zlati,

ne zna duša od tamo da se vrati.

Moja domovina nema granica,

preko pustinja i planina.

Gdje talasi ljube stope u pjesku,

i ptice niko ne ometa u letu,

na najljepšem mjestu pod suncem na svijetu.

Autor Darko

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting