[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ja ne pišem više,mogu se zakleti
u život!

Ni jednu riječ,a tek stih!
O čemu bih?
Moje su riječi izgubile put.
I moje sve smisao gubi.
Kao voda do grla.
Bože pomozi,ja se davim u svojoj nemoći.

Nema te.Nigdje te nema.Ni u snove nećeš.
Kako si samo postao ohol.
Ne želiš mi dati ni mrvu da mogu noću ne spavati zbog tebe.
Da mogu misliti i sanjariti,kako bi divno bili kraj tebe se probuditi.
Ali ti mi ne daš.
Ne želiš.

Kao da me nema.Kao da me nikad nije ni bilo,izbrisao si me.
I ja osjećam da sam kao duh.
Kao da ne dišem više tu,kao da me niko ne primjećuje
samo eto tako kao broj postojim.

Ne trebaju meni nikakve molitve ni vjerovanje u kipove,
ni klečanje i traženje spasa,ja samo želim prostu ljubav,
dodire i uzdahe,prostu stvar,nas dvoje u krevetu
dok ne svane dan…

zar je tako teško?

Ja ne pišem više nikako,ne mogu.
Kako bih?

I kome?

Ti se ne daš!A mene više nema.

 

Posted by Mjesec u Lavu

This article has 3 comments

  1. hvala vam na komentarima 🙂 ustvari hvala na posvecenom vremenu za citanje.Zanima me jel postoji negdje forum neki ili nesto gdje se mogu razmjenjivati misljenja i popricati sa ostalim ljubiteljima pisane rijeci?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting