[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

moje lice su isprale kiše

moje riječi se odbijaju od kamena

i padaju na put

vjetar ih nosi sve dalje i dalje

jugo donosi sve više oblaka nad moju glavu

kad će zimska bura

da odnese teške oblake

da sine sunce

da zahladi

da i ja zaledim

pa da me se ništa ne prima

tek da sklizne o mene.

 

tek kad pogledam u sebe

čujem tišina

tek tada mir,milina

carstvo valova i boja

tek tad sam

samo svoja

svoja ,ja,u meni ,ovdje

nema smijeha kad voliš

nema podsmijeha   kad patiš

nema boli ni prigovaranja

nema prijekora ni karanja

ovdje ima samo davanja

 

nema jala kad imaš

nema visina kad nemaš

nema osorosti kad daš

nema pakosti ni ikakvih zlih misli kad primaš

ima samo utjeha kad nemaš

 

ovdje nema ljutnje,durenja

kad te  svi napuste

i kad svih je dosta

ovdje ima samo oprosta

Autor enediel

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting