[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ranjeno, slomljeno krilo,

a ja bih ,da letim!

Nebo mi se maglom svilo

ja bih da mu prijetim.

Da mi se skloni s’puta!

Jer dok imam ovaj zivot mali,

iako nemirna sreca, luta,

mozda me  njen grom opali.

 

Ja bih da letim, trazim,

ti sto gledas vidim ne razumijes,

obavijena sam velom  vaznim

jer osnazis se dok tugujes.

 

Poznajem zlo u zacecu

nedam mu da mi rusi let,

dok letim, zivecu,

jer je mojoj  dusi, tjesan danasnji svjet.

Posted by Fara.P

Volim poeziju...

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting