[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nisam pjesnik što o ljubavi pjeva
o jezerima bistrim, obraslim trskom.
O slavi junaka i krjeposti djeva
meni je pjevat’ dosadno i mrsko.

Ni pjesnik nisam, istini za pravo
tek dječak što se riječima igra.
Sretnik kom Bog je zdrave oči dao,
sanjar uma providna i hitra.

Slikar što snove po papiru crta,
al’ ne koristim kist, već olovku svoju.
Vješti obrađivač šarenoga vrta
što u dušu pozna sve do jedne boju.

Ljubavnik sam kiše i miljenik vjetra
koji svu svoju bol u tinti lijeva.
Poput moreplovca širim bijela jedra,
hrabro plovim morem dok oluja sijeva.

Želim sudbu tkati koristeć’ zlatnu nit,
obasjati svjetlom ružnog svijeta kmicu,
maestralan k’o Ljermont i Jesenjin bit’
i umrijeti s osmijehom na licu.

Odgovori

Subscribe without commenting