Izvini!
U džungli ne vidimo mjesec
dok traži svoju pomrčinu.
Tišina pred smaknuće
reže polako zaostalu gorčinu.
U meni prljava harmonija
vrišti apokaliptično.
Arijevci u zelenoj gužvi plešu uz bubnjeve
ritmično i sarkastično.
Dozvolite da uđem među vas,
Vi snobovi!
Vi slonovi bez surle
kao žedni grobovi što ulaze
u san odmetnutih anđela.
Pustite nas ironične robove
da pjevamo o vječnoj tajni raspela!
Koga briga za jutarnju kavu
što mirisom mami probleme iz sjene.
Koga briga za večernje zavođenje
dok kiša iznenada napoji žedne.
Samo je jedno pleme opstalo
nakon crvenog sumraka.
Samo je jedna riječ bila potrebna
od bijega iz vječnog mraka.
Izvini!
Groteskna slika koja nije lišena estetskog senzibiliteta.Čovječanstvo na rubu očaja i rješenje koje nije prihvaćeno; oprosti.Jake su te tvoje sulude apokaliptične slike.Dobro jutro ti želim. ( Uz jutarnju kavu).
Hvala! Uz večernju pivu.
a tako je nekad teško izgovoriti
dopada mi se:))