[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U džungli ne vidimo mjesec

dok traži svoju pomrčinu.

Tišina pred smaknuće

reže polako zaostalu gorčinu.

 

U meni prljava harmonija

vrišti apokaliptično.

Arijevci u zelenoj gužvi plešu uz bubnjeve

ritmično i sarkastično.

 

Dozvolite da uđem među vas,

Vi snobovi!

Vi slonovi bez surle

kao žedni grobovi što ulaze

u san odmetnutih anđela.

Pustite nas ironične robove

da pjevamo o vječnoj tajni raspela!

 

Koga briga za jutarnju kavu

što mirisom mami probleme iz sjene.

Koga briga za večernje zavođenje

dok kiša iznenada napoji žedne.

 

Samo je jedno pleme opstalo

nakon crvenog sumraka.

Samo je jedna riječ bila potrebna

od bijega iz vječnog mraka.

Izvini!

Autor neptriton

Ova objava ima 3 komentara

  1. Groteskna slika koja nije lišena estetskog senzibiliteta.Čovječanstvo na rubu očaja i rješenje koje nije prihvaćeno; oprosti.Jake su te tvoje sulude apokaliptične slike.Dobro jutro ti želim. ( Uz jutarnju kavu).

Odgovori

Subscribe without commenting