[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U trenutku dolazi mi nadahnuće;

da bar jedan stih sad sročim

koji odmah dalje šaljem,

besprijekorne rime vruće;

pune nade moje oči

da sad brzo dajem

 

i odmah ono što sam snila

prošloga trenutka,

na brzinu:

smrti sam popustila,

pala na sred kutka…

duh moj zinu:

 

“Kriste, Bože moj”.

Kako lijepo odlazim,

vraćam se doma.

Anđeoski čujem poj,

ali ne prolazim.

Zaludnoga loma!

603 1133

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting