IZNUTRA – VAN
ugljen s prstiju kliznuo je među plahte
i sada sam spreman
ovo sam ja
neobrijan na rubovima
središte arhaično i neupotrebljivo
svjetlost uzdrhtava moje zjenice
jezera više nisu nepomična
odraz ptice je fragmentiran
u niz mogućnosti, niz sićušnih kapljica
koje privid oživljava
moje tijelo u dijelovima, također
odraženo u vodama sjevera
(gejziri na vršcima prstiju)
u trbuhu majke rađaju se demoni
suhi udarci sata i krikovi
prevođeni na tisuću stranica
ništa nije ostalo reći o samoći
dok svijet čeka na moje priznanje
ulice – pometene svetim knjigama
i nitko se ne sjeća doba
kada sam bio pjesnik
Kada jeste pjesnik…..veliki.