[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
takav kremen u očima
imala je samo ona
sve su se slamke spasa
iz stoga pjesničkih rima
zapalile gore,
u kraljevstvu mašte
iznad plahte od ozona

rekla je, kremen nije za mene
rekla je ;čuvaj se
jer ona je vučica
i ne sjeva to vatra
već odsjaj u oku mjesečeve mijene

zovni me urlikom
i dahći mi za vratom
dušu zapali
mjesecom il iskrom
čujem te kako dišeš
ili to sanjam
vučice dali ?

Ova objava ima 9 komentara

  1. Toliko čežnje i želje u stihu…i toliko potrebe za vatrom,za plamenom koji prži dušu ljubavlju…
    Predivni stihovi dragi Duško!
    Nenadmašne su tvoje originalne metafore…
    Osmjeh ti ostavljam 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting