[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bilo je lijepo voljeti,

željeti i nadati se.

Sve dok bol

nije postala veća

nego sam bila

sposobna nositi.

A ne bi toliko boljelo

da nisam vidjela

u tebi jedno predivno

Božje djelo.

I bez obzira

na tvoje mane

i na rane

što si mi nanio,

još si u mojim očima

više nego divan.

Ispod svih naslaga

ljutnje prema ljudima

i vlastitom životu,

ispod tvojih nesigurnosti,

pogrešaka i slabosti;

iza maski koje stavljaš

da sakriješ istinu o sebi,

ja vidim nježnog dječaka,

željnog svih ljepota

ovog velikoga svijeta,

u vječnoj potrazi

za savršenstvom,

nezadovoljnog svime

što ograničava ljude

u postizanju velikih stvari.

Vidim u tebi Malog princa,

koji živi u svom svijetu,

gdje raste njegova

sasvim posebna ruža.

Oprosti, nisam uspjela

biti tvoja lisica,

nisam se dala

potpuno pripitomiti.

Nadam se još tome

da možeš oprostiti

moju nesavršenost,

i da ja mogu prevladati

svoju ranjenost i tugu.

Da ćeš prepoznati

u svome srcu ljubav

koju si njoj počeo pružati,

i da ćeš nastaviti.

A da će meni Bog

otvoriti vrata

neke nove ljubavi.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting