[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Dobila sam anđela na nebu,

al na zemlji izgubila luku,

utočište od oluja,

sigurnost bezuvjetne podrške.

 

Skupa smo lomile tuge,

skupa prkosile bolima,

kroz sve nevolje zajedno se borile,

najbolji zamisliv tim.

 

Sad se borim sama,

a osjećam napuštena.

Bez tvoje ljubavi

ogoljelo stablo sred zime svijeta.

 

Neka Onaj gore pogleda na me,

reci Mu da ne mogu dalje sama.

Zamoli ga u moje ime

da pošalje anđela u čovječjem liku.

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu.
Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 6 komentara

  1. Anđeli su oko nas…. samo smo mi toliko zaokupljeni svijetom i svjetovnim da jednostavno više ne osjećamo njihovo djelovanje… a oni su svo vrijeme tu.Nisu publika u nebu već božja vojska ovdje na Zemlji 🙂

    • Ima anđela na Zemlji, ali ih ima i na nebu. Nastojim imati na umu da me na Zemlji čuvaju, i da ima predivnih, anđeoskih duša. Istovremeno se nadam zagovoru anđela i svetih duša u vječnom blaženstvu. Naročito onih koje sam poznavala i voljela dok su hodili Zemljom, a sad su s druge strane vječnosti. LP 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting