[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Prošlosti više nema.

Budućnost još nije.

A ja stojim

između ta dva nepostojanja.

Kofer prošlih vremena,

težak od vječitih borbi

za komadić sreće,

još je stisnut u ruci.

Ima u njemu svega.

Od straha, tuge, boli,

do radosti i miline.

A budućnost je prazna.

Čini se da će takva ostati.

Čini se da ću svaki korak

prema njoj teško učiniti,

jer mi ništa novo neće donijeti.

Hoću li kofer ispustiti?

Ili će se nastaviti puniti

samoćom, borbom, umorom?!

Što ću sa svom tom prtljagom?!

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 8 comments

  1. Prtljagu ostavi u ormariću na kolodvoru sudbine.
    Budućnost je prepuna svega lijepog što te čeka; pjeva ptica u zoru, u 13:30 i predvečer, prekrasnih zalaza sunca plavog na žutom nebu, a možda i ljubav se desi na nekoj novoj adresi 🙂
    lp sončeco

  2. Budućnost nikada nije prazna…. i sama znaš da nije … Samo jedan dan, trenutak , minuta ili sekunda….samo toliko je dovoljno da se život preokrene za 360 stupnjeva. Razumijem kako se osjećaš, sve mi je poznato i blisko, i znam da pisanjem samo izbacuješ sve iz sebe i da tvoj vedri duh samo čeka iz prikrajka da ponovo preuzme kontrolu. Do tada…drži se. Ništa ne ide na silu….ni preboljevanje ni novi počeci…♥

  3. plavo_sunce ne posustaj u sadašnjosti, vjeruj budućnosti… kofer će jednom prekriti paučina, izvadi iz njega ono što te snaži i ispunjava, ostalo ostavi na tavanu, neka spava kao davna uspomena… sunce se ponovno rađa, a plava su sunca posebna

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting