[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svoje pjesme sam pisala trijezna.
Potpuno svjesna.
Bilo je teško.
Jednako teško kao “biti”,
Biti sve te godine.
Bivati tu među tim licima.
Djevojčice,djevojko,ženo.
Zar zaboravljaš koliko imaš godina?

Nekoliko sam ih izgubila,priznajem.
Nekoliko ih se ne sjećam.
Vratim se ponekad.
Sjedim na drvenim stepenicama.
U poderanim jeans hlačama.
Nema više mame.
Reci joj zbogom.
Pozdravi je bez plača.
Budi velika i budi jaka.
Tad smo se prvi put rastale.
Bila sam trijezna.
Bila sam dijete.Morala sam.
Imala sam lutkicu koju sam čuvala.
I jednu čestitku.
Jedan telefonski razgovor.
Bila sam ponosna na samu sebe.
Jaka sam,mislila sam stalno.
Jača od drugih djevojčica.
Ne fali mi poljubac za laku noć.
Sama previjam rane.
Sama popijem lijek.
Ne treba mi niko.

Druga je slika
zaljubljena.
Ti si odlazio,a ja sam plakala iza vrata.
Tiho i sama.
Da ne vidi i ne čuje niko.
Pričala sa bogom i molila ga da me osnaži.

ti kada si njoj poklonio poljubac,a ja vjerovala kako ljubiš samo mene.
I tvoje pismo.
Pismo koje ja nikada nisam dobila.
Ona jeste.

Bila sam trijezna.
Zarivala sam nokte u lice da me boli
više od duše.
I nije pomagalo.
Bila sam trijezna.

Željela sam osjetiti svaku bol.
Biti jaka.Biti sama.Biti ja.
Jedina koju sam poznavala.

Javili su mi tata je bolestan.
Pa sam mislila koliko je godina star?
Hoće li preživjeti i hoću li ga vidjeti?
Moram li ja preživjeti?
I koliko još?

Da izgubim još godinu neku…
Sve te boli,kad boli da budem trijezna.
Da znam.
Ko će dati odgovor gdje leži smisao?
U sreći ili nesreći?
U ljubavi ili mržnji?
U zlu ili dobru?

Gdje leži smisao
kada je sve isprepleteno i neobjašnjivo?

I kada se pitam.
Sto hiljada pitanja.
Još toliko odgovora.
Nijedan smislen i logičan.
Moje gubljenje nema kraja.
Ni kad sam trijezna ni kad sam pijana.

Posted by Mjesec u Lavu

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting