[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Jedno buđenje kraj tebe,

probudilo je beskraj u meni.

Taj trenutak ,

zapakiran, pospremljen,

i utisnut

u  kamene police prošlosti.

Prepustila sam te njenim rukama.

 

Jedini dio stvarnosti,

to je sjećanje,

što nas veže,

i tamo te čuvam.

Ti si čudesan.

 

Kad više ne razumiješ svijet ni sebe,

ti počinješ lutati,

i osjećaš samo po navici.

Kad si tužan,

tvoja ljubav je

potopljen brod.

Voljeti tebe postaje borba.

 

Želim tvoj pogled,

tvoj dodir,

neprekidno nositi na sebi.

 

To ne  mogu  očekivati od tebe,

jer uzeo si što ti je trebalo

i odlutao.

Autor Vale

Ova objava ima 2 komentara

  1. Lijepa pjesma..osobito početna strofa.
    Jedino mi je zadnja strofa…malo “preobična”:)Oprosti na primjedbi…ja osobno bih ju malo skratila-sažela da dobiješ na upečatljivosti.
    Lijep pozdrav i osmjeh ostavljam!:)

Odgovori

Subscribe without commenting