[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Znala si nekad pjesmom reći
i više od slike,
već bi u naslovu skrila
ono što na srcu ti piše.
Sanjala si puno više,
sada su glasne samo praznine
na tvojim papirima,
a pero umočeno
u suhu paučinu vremena.
Moji stihovi još teku ispod Sljemena,
tamo gdje se dižu
valovi snova i valovi riječi,
gdje na oltaru svakog dana
kao žrtvu,

težinu tuge palim.
Ne, nikada ne žalim,
i nisam trošna pisma pisao,
niti sam brisao tužne pjesme.
I čekam te i dalje pored česme,
one iz koje cure
tvoji izgubljeni stihovi,
koji tiho plove u rijeku.
Čini se u neku daleku,
i u jeku…
i u jeku,
od mene daleku.   

Autor Pippo1906

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting