Izgubljeni san

Jadan i čemeran čovječji je duh
kljasta duša podrugljiva
s ironijom na sve gleda
on se ruga bolesnima,Bogu i mrtvima,
on se ruga svima,a jadan je,jadan.
Studen i led srce mu griju
živjet će,živjet u ruglu,druge ismijavat
a ja ga opet žalim, žalim jer
on je ruglo,ruglo od života ismijano
on je na čelu kolone bijednika što
pred paklom koricu kruha iščekuju
on je putnik žedan,nasred mora
što izgubljen stoji,on je čovjek.