[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Lutalica…

Izgubljeni putnik…

Ne bojim se više zvijeri,sivih vukova,vukodlaka,vampira…

Ne prolaze me trnci na pomisao o crnim utvarama što se okupljaju među ruševinama na davno zaboravljenim humcima…

Osoba bez snova…duša prazna od osjećaja…

Pečat boli i razočaranja utisnut mi je na srce…zapečatio je sve dobro negdje daleko,na najdubljem tlu moga bića…grubi je pijesak ondje…svugdje nepregledna pustinja…

Gradovi,sela,dvorovi moja su odredišta…svugdje prisutan,nigdje dobrodošao…

Zagonetni mladić čudna pogleda…usputne ljubavnice samo su me još više ispraznile…

Krećem se u suton,noći su mi zaklon…

Hoću li ikada spoznati čistu ljubav?

Hoće li ikada srce oprostiti onima što me prognaše,razbaštiniše?

Ne znam…nesiguran lutam srcima hladnih šuma…

Studeni su ti potoci i jezera gdje se umivam…ta hladnoća miluje mi lice…ugodno mi je…

Ponekad se nasmiješim…ali to je sve,samo ponekad…

Ni poljubac kojim sam strasno dotakao usne zlatne nimfe nije me spasio,učinio boljim…

Takav sam-čak i nadnaravno biće napustim,razočaram…postanem uzrok tuđim suzama…a sam suze ne pustim…

Ne poznajem točna odredišta…intuicija me vodi,neki podsvjesni glas…

Opet je suton…vrijeme je za polazak…i opet ću miljama beznadno gaziti planinske puteve…

Dok mjesečina tka svoje niti,nestajem bez traga…

 

 

 

Autor Ellenhyll

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting