[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Nisam htio doć po djevojku,
Ne volim ju više
Jebemu nikad to neće znat,
Nisam htio doć, osjećao sam se sebično
Pogotovo nakon tolko malo toga što smo prošli,
Ali nju izdaju njene crne razumne oči
U kojima uočavam da više ne voli onoliko
Koliko je voljela.
Ali hej. Meni je dobro
Meni je dovoljna samoća na koju sam navikao
I čudesna ljepota prirode.

Ipak mi govori da me voli
I ja njoj kažem da ju volim, da je jedina moja,
Ali odavno je jedina moja udaljena tisućama milja daleko.
Ona još ne zna da pišem neke uzaludne pjesme
Koje su samo meni povjerene, nedam ih nikom,
Ne spominjem se neke ljepote koja bi u mojim mislima
Došla do izražaja dok se družim s njom.
Ne znam zašto mi ljubav koju osjećam
Ne pomogne dajući mi plemenitost i slobodu,
Ali nju ne volim, ne mogu, ne želim.
Ali govorim joj da ju volim,
Ali govorim joj da ju volim.

Žene i djevojke njeguju divlje bolnike
Koji su toliko bolini kao da se vraćaju iz rata.
Najbolje je od svega posve pijan spavati na žalu.
Ipak ću čekati bezumno, oboren u plahosti
Čekajući da još pokoji rat pokuša strovaliti
Ova moja osjećajna prsa.
Ali znat ću da samo za jednim očima gorim
Dok govorim da volim,
Govorim da volim.

Autor MatekXP

Odgovori

Subscribe without commenting