[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Uz jutarnju raspravu još spavamo,

još skrivamo naše odsustvo.

Kako da svoje stavove naoružamo,

kako da doživimo iskustvo.

 

Uz suvremenu diskusiju i tursku kavu

topimo led na Gibraltaru.

Dok najavljuju poplave uz rijeku Savu

uljem premazani klečimo na oltaru.

 

Bježimo od surovog vješanja i nježne giljotine,

u svima nama strah od orlovog kljuna.

Skupljajući na visoravni mjesečeve krhotine

ostavljamo noć, čudnu kao veo od baršuna.

 

Slomljena cigara ostavljena ispod klupe

ne ostavlja više dimne zavjese,

ne ostavlja nam mrvice

davno izgubljenog kontinenta.

Posted by neptriton

This article has 12 comments

Odgovori

Subscribe without commenting