[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Mi smo izgubljena djeca noći
Odrasli nadglasani u vlastitoj samoći
Među granjem Mjesec tražimo pitajući se
Kojim putem kročit
Zadnjeg dana tjedna nismo spremni za novu dozu
Robovanja navikama, služenja prilikama
Beskrajnim gutljajima opijamo nervozu
I tješimo se besmislenim lirikama
Da svaki gutljaj je baš onaj zadnji
Pod krošnjama parka, pod sjenama mraka
Suznih očiju gledamo u sutra
Prema novom danu punom bitaka za opstanak
Možda pokušali smo jednom bježat tračnicama vlaka
Iz malog grada okovanog zidinama frustracije
Ali i dalje smo tu, u smjeni generacije
Višak i vladaru i puku ove pale civilizacije
Sjedimo i dalje čekajući ponedjeljak
Novi tjedan života provincije

Posted by Aru

This article has 4 comments

  1. Nije loše živjet, pa ni u provinciji, ali kad vikendom u ponoć mladi nemaju šta drugo nego napravit krug od klupi u parku, napit se i svirat blues na gitari o tome kako nema posla… zapitaš se. U tom okružju je i nastala pjemsa.
    Zahvaljujem na komentarima.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting