[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zaprosit ću svijet na nešto suludo.

Dokazat ću da sam lud, a vi još luđi od mene.

 

U nestvarnom vremenu u kojem se nalazimo pokušavamo zaboravit osjećaj krivnje što nam je pokucala na vrata i rekla da smo čudni i neshvatljivi u društvu i okolici.

Zatvaramo knjigu već odavno napamet naučenih pjesama i stavljamo osmjeh na lice za koji baš i ne želimo da se vidi.

Osječamo tjeskobu u svome tijelu, pokazujemo prstom na sve osim na sebe.

Želimo biti uporni i siti. Najest se hrane i napiti pića kupljenog od neke treće osobe.

Ali jedno zaboravljamo, da smo se skrili duboko u sjenu velikih nepomičnih kipova nekih prošlih vremena

koji su nam jednom rekli da nam to odjelo baš ljepo stoji.

Osjetili smo sreću, navukli odjelo i krenuli na vjenčanje.

Vjenčanje  nikako ne završava. Bend još i dalje svira, hrana se i dalje služi a piće i dalje pije.

Oni koji su naj hrabriji su na plesnom podiju plešu ples svoje mladosti a od starosti ih izdavaju noge.

Baš nam je lijepo.

Mlada koja se ženi još se nije digla već pokazuje bendu da još i dalje  svira.

Prolaze dani, mlada koja se ženi stari.  Treba je zamjenit.

Svjetla se gase i ponovno pale..sve je kao nekad..glazba i dalje svira…..

 

Kupljeni dani naših života stavljaju se na licitaciju

maskiranih krvnika koji neumorno kupuju i prodavaju tuđa lica.

 

Ova objava ima 10 komentara

  1. Ludo i nezaboravno!Ja nisam ludji od tebe:))
    Ima dosta istine u tvojim stihovima jer prave vrijednosti i vrline sve se vise gube.Sto bi se reklo; danas u ideale vjeruju samo budale!
    Pozdrav!

Odgovori

Subscribe without commenting