[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nestale su riječi od srca,
pisane po duši,
otrgnute od leda.
Tama glođe ostatke suza
i uzima ljubav kao zalog za sjećanja
ostavljena jednoj drugoj stvarnosti.
Smijem li se?
Ili plačem?

Svejedno je!
Svejedno gdje sam ostavio sudbinu
kad ionako ne znam gdje sam
izgubio sebe.
Sve je isto;
stopilo se u jednu istinu,
ustao sam kao čovjek,
usnuo u tišini,
sve ostalo mrzit ću cijeli život!
Ubija me jutro,
još jedna laž utopljena u vode suza,
još jedne oči
ostavljene da presuše
na izvoru ljubavi…

Autor ursus-major

Ova objava ima 10 komentara

  1. …”Svejedno gdje sam ostavio sudbinu
    kad ionako ne znam gdje sam
    izgubio sebe.”…
    Prebolno i predobro napisano Ursuse!
    Prelijepa pjesma koliko god tuge iz nje izviruje!
    Topao zagrljaj ti ostavljam za ove hladne dane!:))

Odgovori

Subscribe without commenting