[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Lako je,
Kada se sastavimo sa našim slikama,
Susrećući  traženo i nađeno,
Sklapajući se u jedno,
Bljesak u mutnom.

Suđenost,
U izmicanju,
U danonoćnom pranju,
Ruši utvare,
Izvještačene likove,
U potrazi za novim,
Još ljepšim, još ružnijim.

Okovi su naša sloboda,
I od njih smo skovani,
U potrazi za tumačenjem,
Gubimo našu bespredmetnost.

U tumačenju se guše nedorasli,
Praznine nose visinu rijetkih.

Upućeni,
Dotiću kutove krugova,
Obuhvaćajući,
Sebe s nedosegnutim.

Krvavi,
Mute se u bistrini,
Bježeći u nepronađeno,
Uzaludno,
Istina nema problema sa skrivanjem.

Posted by Bruno Dronjic

Rođen u Osijeku 11.3.1993. godine,gdje i živim.Trenutno studiram filozofiju i Hrvatski jezik i književnost na filozofskom fakultetu u Osijeku.Uz čitanje, pisanje je, ne samo hobi, već i način življenja. Poezija kao vježbalište misli i rijeći, otkriva neviđene predjele.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting